Ovaj članak namijenjen je osobama što boluju od gljivičnih kožnih infekcija ili onima što bi željeli nešto više znati i naučiti. Određeni tip gljive ili pretjeran rast normalnog bezazlenog tipa gljive uzrokuje simptome gljivične kožne infekcije. Postoji oko 40 vrsta vrsta gljiva ali samo pet se najčešće pojavljuje. Gljivične infekcije ili dermatofitoze mogu se podjeliti prema uzročniku koji ih uzrokuje i prema mjestu gdje se obično nalaze na tijelu. Gljivične kožne infekcije najčešće se liječe vrlo efikasno.
Što su gljivične kožne infekcije?
Gljivične infekcije su infekcije na koži uzrokovane sa gljivama. Postoji puno različitih tipova gljivičnih kožnih infekcija.
O čemu ovise simptomi?
Simptomi i pojavnost gljivičnih kožnih infekcija ovisi o tipu gljive.
Gljive mogu uzrokovati različite oblike osipa. Neki su crveni, ljuskavi i svrbljivi, dok drugi mogu proizvesti samo ljuske na suhoj koži. Gljive mogu zaraziti samo jedan dio tijela, ali istovremeno se može zaraziti i nekoliko dijelova tijela.
Zašto se bojimo gljivičnih infekcija u kosi i vlasištu?
Gljivične infekcije vlasišta ili brade mogu voditi ka gubitku kose.
Može li se gljivično oboljenje zamijeniti sa drugim bolestima kože?
Da. Gljivični osip ponekad se teško razlikuje od drugih kožnih bolesti kao što su psorijaza ili ekcem.
Tipovi gljivičnih kožnih infekcija
Gljivične infekcije ili dermatofitoze obično zahvaćaju kožu tj. njezin sastavni dio keratin. Gljivične infekcije su podjeljene u grupe ovisno o tome koji dijelovi tijela su zahvaćeni o čemu ovisi i puno ime bolesti.
One mogu biti razmotrene dvojako, po kliničkom izgledu i po biološkom podrijetlu gdje razlikujemo tri roda i puno njihovih podvrsta.
Najčešći podjela prema zahvaćenosti tijela i kliničkom izgledu je:
- Tinea pedis (stopala)
- Tinea unguis (nokti)
- Tinea cruris (prepone)
- Tinea corporis (trup)
- Tinea kapitis (vlasište)
- Tinea barbae (brada)
- Tinea faciei (lice)
- Tinea manus (ruke),
Neke uobičajene gljivične infekcije su prikazane u daljem tekstu.
Athlets foot (Tinea pedis)
To je oboljenje koje uključuje vlažno ljuštenje kože uobičajeno u predjelu između prstiju stopala. Ponekad koža postaje blijeda i može svrbjeti. Vrlo je učestala i pojavljuje se kod jednog od pet odraslih. Obično je uzrokovano sa kombinacijom gljiva i bakterija. Koža se obično zarazi na kontaminiranih javnim mjestima kao što su bazeni za kupanje i tuševi.
Infekcije noktiju
Onychomycosis je ime za gljivičnu infekciju nokta a sinonim joj je Tinea unguium (prstenovi nokta) koji se također često koristi.
Kako izgleda gljivična infekcija nokta?
Nokat postaje malformiran, obložen i mrvičast. Najčešće nisu zahvaćeni svi nokti i često su u sklopu atletskog stopala. Nokti na prstima ruku mogu također biti zahvaćeni.
Gljivični prstenovi u preponama (Tinea cruris)
To se zove “atletski svrbež” zato što se pojavljuje u sportaša. Simptomi su svrbež, crveni osip u preponi i okolnom području a najčešće se vidi u muškaraca koji se puno znoje.
Gljivični prstenovi na tijelu (Tinea corporis)
Tijelo je obično zahvaćeno na izloženim područjima kao što je abdomen ili udovi uzrokujući crvene mrlje. Obično se širi od osobe do osobe. Najviše zaraženih konačno ne razvije simptome, ali postaje prijenosnikom koji može širiti infekciju na druge, ponekad godinama.
Prema mjestu gdje perzistiraju i odakle se gljive šire postoje tri vrste gljiva:
Antropofilne gljive
To su gljive koje perzistiraju na ljudima. One su općenito dobro prilagođene za ljude domaćine i izazvju slabi imunosni odgovor zbog čega su teški za eliminaciju i lječenje. Primjeri su Trichophiton rubrum, Trichophyton mentagrophytes var. interdigitale, Trichophyton schoenleini te Microsporum audoinii.
Zoofilne gljive
One su uobičajene kod životinja. Infekcije u ljubimaca ili životinja na farmama su obično blage ili nejasne tako da životinje su najčešće samo prijenosnik. Kada se čovjek zarazi njima javlja se odgovarajući imuni odgovor koji obično vodi ka spontanu izlječenju. Neki članovi te grupe su Microsporum canis, Trichophiton mentagrophytes var. interdigitalis i Trichophyton verrucosum.
Geofilne gljive
To su gljive koje se pojavljuju najrjeđe kao uzrok bolesti. Te gljive se nalaze u tlu ili u biljnom materijalu. Najbolje znani primjer je Microsporum gypseum.
Tinea pedis je možda najčešća ljudska infekcija , koja je povezana s tineom inguinalis i tineom unguium. Muškarci su daleko češće zaraženi nego žene. Za djecu je slabo vjerojatno da će dobiti tineu pedis ali najčešće imaju antropofilnu tineu capitis.
Rizični faktori za dobivanje gljivičnih infekcija su slijedeći:
- ako ste nedavno uzeli kuru antibiotika
- ako ste uzimali oralne steroide
- ako imate dijabetes mellitus
- ako ste pretili
- ako ste Afriko Karibijac
- imate oslabljen imuni sistem sa nekom bolešću na primjer sa tumorom ili AIDS-om.
Mokra kožna umnogome pridonosi gljivičnim infekcijama a to znači gljivične infekcije su mnogo vjerojatnije kada koža poslije znojenja ili kupanja nije osušena ili kada je prekrivena sa materijalom koji ne dozvoljava znoju da se isparava. Oštećenja kožne površine kao porezotine ili ogrebotine mogu također potaknuti gljive na rast.
Gljivične infekcije unutar tijela tzv. sistemske mikoze zahvaćaju samo ljude čiji imuni sistem je jako oslabljen zbog teških bolesti kao što je AIDS, ali i zbog imunosupresivne terapije koja se uzima poslije transplantacije organa.
Kako se gljivična infekcije šire?
Gljivične infekcije se šire kontaktom. Na primjer “atletsko stopalo” širi se u zajedničkim kolektivima kao što su gimnastički i plivači bazeni. Kontakt sa plahtama ili ručnicima može također širiti gljivičnu infekciju. Gljivičnu infekciju može se dobiti kontaktom sa životinjama kao što su mačka ili pas ili puno rjeđe od goveda.
Liječenje
Najčešće gljivične kožne infekcije su površinske infekcije tako da se ljekovi obično apliciraju direktno na kožu (topičko lječenje). Za to postoje različita oblici liječenja raspoloživi u obliku krema, losiona ili medicinskih pudera. Ako osip zahvaća veliko područje kože, zahvaća nokte ili vlasište tada se u lječenju moraju koristiti tablete.
Postoji li mogućnost recidiva?
Recidiv je moguć i osip se može vratiti čak i kada se čini da je izlječen. Lječenje bi stoga trebalo trajati barem četiri tjedna.
Kako prevenirati gljivične infekcije?
- osušite vašu kožu pažljivo poslije kupanja
- nosite slobodnu prikladnu odječu i donji veš
- izbjegavajte razmjenu ručnika četki za kosu i češljeva koji bi mogli sadržavati kožni fragment koji je utočište gljivičnih kolonija
- mjenjajte čarape ili štrample svakodnevno
- za atletsko stopalo mjenjajte cipele svaka dva ili tri dana tako da one imaju vrijeme za sušenje
- dozvolite koži da diše – za donji veš bolja su prirodna vlakna kao što je pamuk nego najlon ili poliester
- za sportaše je dobro da koriste sintetska vlakna koja “tamponiraju” znoj van tijela pomažuči da se sačuva suhoća kože.
- ako imate dijabetes trebate kontrolirati šećer u krvi
Najčešće gljivične infekcije prema vrsti uzročnika su:
1. Microsporoza ( uzročnik Microsporum)
2. Epidermofitoza ( uzročnik Epidermophyton)
3. Trihofitoza ( uzročnik Trichophyton)
4. Kandidijaza ( uzročnik kvasac Candida)
Mikrosporoza
Što je mikrosporoza?
To je gljivična infekcija kože uzrokovana gljivom roda Microsporum.
Koji je uzročnik?
Najčešći uzročnici su Microsporum canis (izvor kojega je najčešće zaražena mačka ili pas) te Microsporum audoini (koji se prenosi direktno od čovjeka na čovjeka)
Kako izgleda taj uzročnik?
Mikrosporum species se sastoji od makro i mikrokonidia na kratkim konidioforama.
Razlika od Trichophytona je bazirana na hrapavosti makrokonidijskog staničnog zida premda je to u praksi teško razlikovati.
Koje su vrste Microsporuma i koliko ih ima?
Dosada je opisano sedamnaest vrsta međutim ovdje spominjemo samo najčešće vrste:
- Microsporum audouinii
- Microsporum canis
- Microsporum gallinae
- Microsporum gypseum
- Microsporum nanum
Kakva je klinička slika?
Na neobrasloj koži bilo kojeg dijela tijela (lice, vrat, vlasište, noge) koji je u kontaktu sa zaraženom životinjom pojavljuju se okrugla crvena žarišta veličine jedan do dva centimetra s naglašenim crvenim, ljuskavim rubom. U centru žarišta crvenilo se smanjuje, a rub se širi.
Kada se najčešće pojavljuje?
Najčešće se pojavljuje krajem ljeta i u jesen u djece predškolske i školske dobi dok se kod drugih dobnih skupina rjeđe pojavljuje
Trihofitoza
Što je trihofitoza?
Trihofitoza je gljivična bolest kože uzrokovana dermatofitima iz roda Trichophyton (Tr. mentagrophytes, Tr. rubrum, Tr. violaceum, Tr. verrucosum, Tr. Sconleinii).
Kakav je to uzročnik?
Uzročnik je gljiva roda Trichophyton karakterizirana razvojem blago – ograničenih makro i mikrokonidija. Trichophyton rubrum je najčešći uzročnik gljivičnih kožnih infekcija u ljudi.
O čemu ovisi klinička slika?
Klinička slika varira prema mjestu infekcije i prema vrsti uzročnika. Na vlasištu razlikujemo površinska žarišta obično okruglog oblika (pojedinačna ili multipla) na kojima je kosa djelomično slomljena, a površina žarišta pokrivena su sivkastim ljuskicama te duboka, upalna žarišta u vidu polukuglastih izbočenja iz kojih ispada kosa, a na pritisak se cijedi gnoj i sukrvav sadržaj. Duboka trihofitoza vlasišta može biti praćena povišenom tjelesnom temperaturom i povećanim regionalnim limfnim čvorovima. Na neobrasloj koži obično se vide ovalna ili okrugla crvena žarišta uzdignutog ruba na kojemu mogu biti smješteni mjehurići i ljuskice. Površina kruga se širi i može dosegnuti nekoliko centimetara a promjene može pratiti i umjeren svrbež.
Koji je najčešći oblik trihofitoze?
Najčešći oblik trihofitoze je atletsko stopalo koje se očituje na tri načina.
Pojavom crvenila, ljuštenja vlaženja i pucanja kože među prstima stopala, pojava suhog ljuštenja kože stopala te pojavom potkožnih mjehurića na stopalima.
Koga najčešće zahvaća?
Bolest je češća u muškaraca nego u žena.
Koji su preduvjeti nastanka infekcije?
Nastanku infekcije pogoduju vlažna i topla mikroklima, nošenje gumene odjeće, pojačano znojenje nogu, slabije higijenske navike, korištenje zajedničkih tuševa te sportskih svlačionica.
Kakva je prevencija?
U prevenciji bolesti važne su na adekvatne higijenske navike (redovito pranje nogu, mijenjanje i nošenje pamučnih čarapa, nošenje kožne obuće). Pacijenti koji imaju gljivičnu infekciju kože na oba stopala obično imaju infekciju kože jedne ruke i to one kojom se češće služe. To je tzv. “bolest kože jedne ruke i dva stopala”.
Liječi se kao i druge gljivične kožne infekcije likalnom ili sistemskom terapijom.
Epidermofitoza
To je upalna bolest kože uzrokovana dermatofitom epidermophyton floccosum.
Tko uzrokuje epidermofitozu?
Epidermophyton je vrsta gljive koja uzrokuje površinske gljivične infekcije kože. Najčešći uzročnik je Epidermofiton floccosum koji zahvaća prepone, pazuhe i nokte, a kod žena predio ispod dojki. Infekcije epidermofitonom se češće pojavljuju kod muškaraca uzrokujući tineu corporis (infekciju trupa), tineu cruris ( svrbež stopala), tineu pedis (atletsko stopalo) i onihomikozu ili tineu unguium gljivičnu infekciju ležišta nokta.
Kakva je klinička slika?
U preponama najčešće se vide oštroograničena crvena žarišta ovalnog oblika, laganog uzdignutog ruba na kojem se mogu naći mjehurići i ljuskice. Centralni dio žarišta obično je blijedocrvene boje, dok je rub izraženiji. Obično je praćen jakim svrbežom.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, a potvrđuje se dokazom uzročnika nativnim mikroskopskim preparatom i na hranilištima u kulturi.
Kako se liječi?
Terapija ovisi o lokalizaciji promjena i o kliničkoj slici. Kod oboljenja vlasišta i noktiju koristimo antimikotike u obliku tableta (terbinafin, itraconazol, fluconazol i ponekad grizeofulvin). Ako se spomenuti lijekovi koriste potrebno je kontrolirati jetrene nalaze u krvi (AST,ALT, GGT). Za ostale oblike koriste se pripravci u obliku krema ili suspenzija.
Infekcije kvascima
Neke gljivične infekcije uzrokovane su kvascima.
Na primjer:
Intertrigo
Intertrigo je infekcija kvascem Candidom albicans, a zahvaća kožne nabore. Zahvaća područja tijela koja se međusobno dodiruju i gdje je topal i vlažan okoliš. Takvi su pazusi , prepone, teške i velike dojke ili nabori od debljine.
Pityriasis versicolor
To je infekcija kvascima obilježena povelikim crnim mrljama na blijedoj ili preplanuloj koži uz svjetlosne mrlje na upaljenoj ili crnoj koži. Drugo ime za tu bolest je tinea versicolor (versicolor znači “u različitim bojama”). Najčešće zahvaća mlađe ljude.
Tinea versicolor obično proizvodi nekoliko simptoma. Blagi svrbež može se intenzivirati kada osobi postaje vruće. Zašto neki ljudi razviju tinea versicolor nama nije u potpunosti jasno. Kvasac koji uzrokuje tinea versicolor je normalno prisutan u malim količinama na normalnoj koži. Najčešće se razvija u mladih ljudi.
Dijagnoza
Iako svjetlo ili tamno obojena-mjesta mogu biti slična drugim bolestima kože, tinea versicolor može se od strane dermatologa lako prepoznat. Kako bi potvrdili dijagnozu koristi se struganje kože u kojem se pod mikroskopom traži prisustvo kvasca. Posebno svjetlo naziva Woodova lampa također se može koristiti. Ako je tinea versicolor prisutna na koži, pod svjetlom će se pojaviti žućkasto zelena boja.
Liječenje
Šamponi, sapuni, kreme ili losion koji sadrže selen sulfide, ketoconazol ili zinc pyrithione. Uzimanje oralnih lijekova uključujući i ketoconazole zbog mogućih nuspojava ili interakcije s drugim lijekovima treba biti nadgledan od strane dermatologa.
Afte (Candida albicans)
Gljiva Candida albicans je prisutna kod velikog broja ljudi i normalno živi u ustima i probavnom traktu. Međutim u nekim slučajevima kao što je duigotrajna bolest ili kod pretjerane upotrebe antibiotika, gljive se multipliciraju i uzrokuju ozbiljne simptome.
Afte mogu zahvatiti usta i jezik područje podstavljeno sa mukoznom membranom kao što je vagina ili vlažna naborana koža. Aftozna infekcija obično izgleda kao mala bijela mrlja koja kada se istrlja ostavlja crveno obilježje. U odraslih vaginalna kandida može uzrokovati svrbež i bolnost te se
Kandida povremeno zahvaća i muškarce uzrokujući bolan crveni osip na glaviću spolnog organa (glans). Bijele mrlje kandide mogu se vidjeti i na dojkama te u ustima novorođene djece (oralna mikoza). Oralna mikoza najčešće nije ozbiljna ali može praviti probleme u grlu i otežavati hranjenje. Bebe također mogu razviti gljivične infekcije u pelenskoj regiji.
Zanimljivosti
Onychomycosis je češće upotrebljavani termin nego tinea unguis koja uključuje rijetke infekcije nokta sa kvascima i pljesnima. Postoji nekoliko dodatnih lingvističkih problema. Tinea ingvinalis se obično naziva tinea cruris ali crus na Latinskom znači list ne prepona. Tinea manus se opisuje kao infekcija jedne ruke, dok je tinea manuum korektna kada su obje ruke inficirane. Za stopala odgovarajući termin je tinea pedis i tinea pedum. Za nokte tinea unguium i tinea unguinum su korektni.
Ante Perica, dr. med. dermatovenerolog
Ključne riječi: crveni ljuskavi osip, Trichophiton, Candida, gljivični prstenovi na tijelu, gubitak kose, afte, plivači, bazeni
